“Moj tata je preminuo u 44. godini i uvijek je pričao kako bi hteo da bude donor ako se nešto desi, ja sam nagovorila majku i sestru da doniramo tatine organe.
Cijela porodica nas osudila, stric i tetka neće da pričaju sa nama još uvijek.
Zbog toga sam ponekad ojsećala grižnju savesti i ako sam znala da nisam uradila ništa loše.
Jedno što sam željela od doktora bilo je da nam jave ako neka transplatacija bude uspješna (a bilo ih je) i da porodici da naš broj.
Danas je zazvonio telefon, čule smo srce mog tate kako ponovo kuca! Toliko sam srećna jer osjećam da je opet tu i sada sam sigurna da je ovo najispravnija odluka koju sam ikada donijela! Tata volim te!”
(novi.ba)