akon proslave rođendana sa familijom izašla sam nešto prije 00:00 da bi se vidjela sa dečkom.
Taman sam sjela u auto kad je njemu zazvonio mobilni. Ispostavilo se da ga zove mlađi brat kako bi mu pomogao u tuči.
Foto: Pexels.com
Krenuo je, a da me nije pitao hoću li da idem sa njim. Sve vrijeme sam vrištala na njega kako bi me prvo vratio kući, a zatim da ide da pomogne bratu, međutim on je išao sve brže i brže plašeći se da ne skočim iz auta.
Kad smo stigli na cilj, inače ruševine grada iz rimskog perioda, pored mraka i auta njegovog brata nismo zatekli ništa.
Foto: Pexels.com
Moj dečko je čuo neku galamu u daljini, uhvatio me za ruku i poveo tamo, ne obazirući se na moje histerisanje i činjenicu da hoću da ostanem u autu.
Foto: Pexels.com
Kada smo stigli do mjesta odakle je dolazila galama u jednoj od prostorija ruševina ugledala sam upaljene svijeće, latice ruža, postavljenu večeru, vino i vatromet. On se okrenuo i pogledao me, a ja onako izbezumljena mu opalim šamar da me i dan danas zove Rambo.”