Loading...
Zdravlje

Bila sam mlada kad sam postala baka: Beba je za moju ćerku bila blagoslov, a za mene teret

Ja ću vam reći kroz šta prolazim, a vi meni svoja iskustva, počinje svoju priču ova gospođa:

Imam pedeset pet godina, imam muža i dve ćerke. Pre nešto više od godinu dana dobila sam prvo unuče. Bila sam srećna, kao i svaka majka, što je njena ćerka pronašla sreću pored poštenog čoveka i što je osnovala porodicu.

Kada se Nikola rodio, svi moji prijatelji su mi čestitali rečima: „Blago tebi, ti si mlada baka!“ Nisam razumela o čemu se radi. Kakve veze ima da li sam mlada ili stara? Nisam ja rodila dete.

Međutim, brzo sam shvatila šta te žene misle.

Problemi su nastali kada je moja ćerka shvatila da je moja uloga bake da svakog vikenda čuvam malog Nikolu. Iako sam vitalna i mogu sve postići sama, bila sam uvređena.

Da li moram da se brinem o svom unuku svakog vikenda?!?

Ćerka se ponašala kao da je to sasvim normalna stvar. U petak uveče dođe sa detetom i torbom, ostavljajući malog do nedelje. „Branko i ja moramo da se odmorimo“, kaže mi.

To me naljutilo! I suprug i ja radimo puno radno vreme od ponedeljka do petka i jedva čekamo vikend da se odmorimo. Ali pošto je ćerka „navikla“ da nam dovodi unuka, naši vikendi su gori nego ikad.

Trčite za detetom, odvedite ga u park, skuvajte mu nešto za jelo, pa zašto plače i da li je dobro jeo … Imala sam probleme kao da imam trideset godina, a žena sam u pedesetim.

Uvek sam se smejala onoj izreci: „Da su bake mogle da se brinu o deci, imale bi decu!“ Sada mi ova rečenica uopšte nije smešna!

Posle neprospavanog vikenda, krajnje iscrpljena, radujem se ponedeljku sa čvrstom odlukom da održim lekciju svojoj ćerki! Spremam se da joj kažem sve, počev od: „Niko te nije terao da rodiš dete ako ne možeš sama da se brineš o njemu!“ Ili „Meni niko nije pomogao!“, ali ipak odlučujem da joj sve kažem u petak uveče:

„Slušajte, uvek vam pomognem kad ne možete da se organizujete ili kada je Nikola bolestan. Ali da mi brinemo o detetu dok vi odmarate – ne može! Tvoj otac i ja se moramo odmoriti! Dosta je bilo!“

Verovatno možete zamisliti šta se dalje dogodilo, deca uvek ostaju deca. Smatraju da bi roditelji trebali da im služe dok su živi. Naljutila se poput tinejdžera i besno istrčala iz kuće, zalupivši vratima!

Nije u redu što su teške reči pale između nas, ali glava mi je mirna … i noge. Evo me, danas dolazim na posao normalno. Za vikend sam se dobro odmorila. Planiram da pustim ćerku da se malo „ohladi“, a onda ću je nazvati, a do tada uživam da budem baka koja je postavila granice.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *